Nedavno okon?ani konkurs za zgradu Centra za razvoj nauke u Novom Beogradu na kome je pobedilo idejno rešenje austrijskog arhitekte Volfganga ?apelera potvrdio je da su svetske arhitekte, uprkos krizi gra?evinarstva, prisutne u Srbiji.
Pobedni?ki projekat Volfganga ?apelera: Centar za razvoj nauke
Nešto ranije idejno rešenje za priobalje Luke Beograd dao je Holan?anin Danijel Liberskin. Srpski gradovi oivljavaju na projektantskim stolovima svetskih biroa po novim na?elima i standardima, a ?apeler i Liberskin su se tako pridruili kolegama koji su decenijama ranije ostavili trajan trag u Srbiji.
Iako je najve?i broj tih zgrada delo ruskih arhitekata koji su u Srbiju prebegli nakon Oktobarske revolucije, svoj umetni?ki trag ostavljali su i ?esi, Austrijanci ili Poljaci.
Naime, nakon oslobo?enja Srbije, mlada kneevina uputila je poziv stranim stru?njacima svih kategorija da do?u u našu zemlju i grade. Oni su tada mahom dolazili sa teritorije Austrije, pa kasnije Austrougarske, ali i Belgije, odnosno s prostora koji su tada bili tehnološki daleko ispred Srbije.
Prema re?ima Ivana Raškovi?a, predsednika Društva arhitekata Beograda, me?u prvima je nikla zgrada Rektorata u Beogradu, delo ?eha Jana Nevola. Nakon ove, tek deset godina po završetku Prvog svetskog rata, sazidana je opservatorija na Zvezdari, delo ?eha Jana Dubovija. Ova opservatorija sastoji se od kompozicije tehnološki naprednih arhitektonskih objekata namenjenih nau?noistraiva?kom radu i univerzitetskoj nastavi.
A brojne zgrade u kojima su smeštene kulturne, verske i dravne institucije zdanja su koja su u me?uratnom periodu projektovale ruske arhitekte u Beogradu.
- Izme?u dva svetska rada veliki broj ruskih arhitekata prebegao je u Srbiju nakon Oktobarske revolucije, gde su i ostali da ive u mladoj Kraljevini Jugoslaviji i za sobom su ostavili mnoge zna?ajne gra?evine - objašnjava Raškovi?.
Jedan od njih je i Nikolaj Petrovi? Krasnov, koji je projektovao ili u?estvovao u izgradnji zdanja Vlade Srbije, današnjeg Ministarstva spoljnih poslova, Kraljevskog dvora na Dedinju, crkve Ruice na Kalemegdanu i nekadašnjeg pozorišta Manje, na ?ijem mestu se sada nalazi Jugoslovensko dramsko pozorište. U znak zahvalnosti i odanosti novoj otadbini, na svim projektima potpisivao se kao Nikola.
I zgrade Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, Ruskog doma i Starog generalštaba dela su još jednog Rusa Viktora Lukomskog. Još jedan od zna?ajnijih ruskih arhitekata Grigorije Samojlov projektovao je palatu Penzionog fonda, crkvu Sv. Arhangela Gavrila i Aleksandra Nevskog. On je bio jedan od 40.000 Rusa koji su nakon Oktobarske revolucije emigrirali u Kraljevinu SHS.
Nisu, me?utim, samo Rusi gradili u Beogradu.
- Muzej nauke i tehnike u Beogradu, na primer, delo je Borisa Podreka, austrijskog arhitekte italijansko-srpskog porekla - kae Raškovi? i dodaje da je Podreka ro?en u Beogradu, a pošto mu je otac rodom iz Italije, nakon Drugog svetskog rata sa porodicom se preselio u Italiju.
Nekadašnji Oficirski dom u Novom Sadu
Ruske arhitekte su projektovale i zdanja širom Srbije. Tako ih je najviše gradilo u Vojvodini.
Prema re?ima Vladimira Mitrovi?a, direktora Muzeja Vojvodine, dva najpoznatija bili su Jurij Nikolajevi? Šreter i Konstantin Paris, koji su projektovali Oficirski dom i Dispanzer u Novom Sadu.
- U Somboru i Vršcu su radili samo fabri?ka postrojenja ili privatne ku?e - napominje Mitrovi? i dodaje da je zgradu Srpskog narodnog pozorišta osamdesetih godina projektovao Poljak Viktor Jackijevi?.
U Nišu je tako?e projektovao poznati ruski arhitekta Aleksandar Medvedev, ?ije ime nosi i jedna ulica u ovom gradu. Njegovih ruku delo je i današnja Skupština grada. Narodno pozorište u Nišu uradio je njegov zemljak Tatarinov Vestfolf.
Jelena